Ideja mjeseca

Uradi sam: Unikatne i superjeftine tegle za biljke od cementa i starih novina

7. listopada 2018.

Ovo je superjednostavna, zabavna i jeftina ideja za sve one koji vole saditi cvijeće u posebne, drugačije tegle. Ako ste od onih koji koriste plastične silom prilika – znatno su jeftinije od terakota tegli, recimo – evo rješenja kako ćete oblikovati vlastite posude za biljke od kojih će svaka biti unikatna i otporna na sve vremenske uvjete. Pritom, doslovce, možete napraviti veći broj tegli za samo nekoliko desetaka kuna. Sve što vam treba su cement (sivi ili bijeli), stare novine i voda.

Osobno sam veliki ljubitelj tegli od terakote koje su mi tako lijepe i prirodne, a s veremnom dobiju onu jedinstvenu patinu što ih čini još zanimljivijima. No cijene su im uglavnom toliko nerealno previsoke da ih samo pogledam i zaobiđem. Zato je otkriće tehnike koja se zove papircement, odnosno, papercrete na engleskom, bila za mene prekretnica, pa sam posude počela izrađivati sama i oduševila se rezultatima. U ovoj tehnici koristi se smjesa cementa, novinskog papira i vode koja se zove cel-bet. Guglajte malo ove nazive kako biste vidjeli što se sve može s ovom jednostavnom i jeftinom tehnikom, a ovdje ćemo sada opisati osnovni postupak izrade jedne tegle.

Za početak uzmite stare novine (dnevne obavezno, ne magazine na tiskane na sjajnom papiru) i određenu količinu istrgajte na trake. Recimo, nekoliko dvostrukih strana. Količina papira ovisi o tomu koliko smjese želite dobiti na kraju, odnosno, koliko veliku teglu ćete raditi. Papirnate trake potopite u vodu u kantici i ostavite datako stoje barem 24 sata. Ja ih nead znam ostaviti i po nekoliko dana. Sljedeća faza je miksanje. Nakon što se papir dobro natopio vodom, trebate ga izmiksati u glatku kašu. Kod velikih količina koriste se one miješalice što se montiraju na bušilicu i velike kante, no za manje će vam sasvim dobro poslužiti kuhinjski štapni mikser. On se nakon svega opere i kao da ga nikad niste koristili u ovu svrhu. 🙂

Izmiksanu smjesu ja uvijek stavim u plastično cjedilo i pustim da se višak vode ocijedi. Ostavite smjesu u tom cjedilu nekih sat-dva. I potom kreće miješanje one konačne smjese kojom ćete oblikovati svoju teglu. Ovo obavezno morate raditi u rukavicama, jer cement ne smije doi i dodir s kožom. Dakle, u posudu ili kanticu stavite ocijeđeni papir i dodavajte cement (plastičnom čašicom, recimo) te odmah rukom mijesite sastojke. E sad, smjesa koju trebate dobiti ne smije biti prerijetka, ali niti presuha jer će u sušenju pucati i sve će vam se raspasti. Mora biti istodobno dovoljno vlažna i kompaktna da je možete slagati po kalupu, a da pritom ne curi. Meni je prvi pokušaj svojedobno bio totalni promašaj jer je bilo premalo vlage u smjesi i sve se raspalo na komadiće u sušenju. No to mi je bilo i iskustvo za dalje, pa je jedino što vam mogu reći da ćete isprobavanjem uvidjeti koju gustoću smjese trebate, i jednom kad pogodite više nećete griješiti.

Kalup može biti bilo što – zdjelu, kantu, drugu posudu za biljke… Ovisno o tomu koji oblik želite. Za teglu koja je ovdje na naslovnoj fotki ja sam koristila limenu kuhinjsku zdjelu. Smjesu možete slagati po unutarnjoj strani zdjele, ili je preokrenuti pa je slagati izvana. U oba slučaja obložite zdjelu najlonom – razrezanom plastičnom vrećicom ili kuhinjskom plastičnom folijom, pa po njoj slažite smjesu. Tako ćete nakon sušenja svoju teglu lako odvojiti od zdjele, vrećica će se isto tako lako odvojiti od tegle, a pritom će ostaviti zanimljive utore i tragove koji će teglu činiti još zanimljivijom. Za teglu koju sam sada radila zdjelu sam okretala naopako i slagala smjesu zaravnavajući pritom gornji dio, odnosno, dno buduće tegle. To je jako važno kako bi vam tegla kasnije ravno stajala. Jednako je važno na tom ravnom dijelu napraviti rupu za drenažu. Kako bi mi struktura bila još zanimljivija, omotala sam teglu špagom i utisnula je u još mokru smjesu. Špaga se kasnije lako odvojila, a ostavila je super udubljenja.

Nakon što sve oblikujete, ostavite teglu da se suši (obavezno na kalupu, ništa još ne odvajajte), na na novinskom papiru, cca 36-48 sati. Tada teglu, iako nije suha do kraja, možete pažljivo odvojiti od najlona i kalupa te finom brusnim papirom izbrusiti rubove i cijelu površinu. Onako lagano, da ne uništite strukturu koju je dobila sušenjem. Nakon toga ostavite teglu da se suši još barem dva-tri dana. Ukupno sušenje može potrajati i do tjedan dana, sve ovisi kakvo je vrijeme vani i koliko je vlage u zraku.

Posljednji obavezni dio, nakon što je sušenje posve završilo, nanošenje je impregnacije s unutarnje i vanjske strane tegle. Ovo nikako ne smijete preskočiti jer radite teglu koja će biti izložena vlazi i raznim vremenskim uvjetima. Kupite tekućinu kojom se impregnira beton i nanesite je kistom. Boca impregnacije košta tridesetak kuna, a s njom ćete moći premazati hrpu tegli.

Nakon ovoga tegla je spremna za sadnju biljaka. Možete je ostaviti u toj sirovoj varijanti, ali je po želji i obojati. Ja sam teglu s naslovne fotke bojala akrilnim bojama (možete i bojom za beton) tako da sam najprije na cijelu teglu nanijela tamno sivu, a nakon što se osušila spužvicom sam lagano po površini nanosila plavu, tako da siva probija ispod. Rezultat je super fora tegla i u nju sam presadila šumske ljubičice koje sam proljetos “ukrala” u šumi i super su se snašle i van prirodnog okruženja.

DODATNI TRIK: Teglu sa sukulentima koju vidite na drugoj slici radila sam tako da sam u smjesu, zajedno s cementom, umiješala kurkumu u prahu koja ima fantastičnu žuto-narančastu boju. Tako je tegla dobila jednu prirodnu, nenametljivu nijansu, a pod utjecajem sunca i kiše stalno mijenja tu nijansu i stvara posve neobičnu patinu. Tako možete koristiti bilo koji pigment i igrati se s bojama već u smjesi.