Uređenje doma

Priroda cijelu godinu nudi materijale za dekorativne vijence. U ovom, osim grana maslina, ima i – korova

25. veljače 2019.

Vijenac na vratima jedna mi je od ljepših dekoracija, i definitivno ne mora biti rezerviran samo za vrijeme božićnih blagdana. Baš suprotno, kako se mijenja priroda i godišnja doba, tako vijence za vrata možemo izrađivati u skladu s onim što nam priroda tog trenutka nudi. Osim toga, vijenac ima izrazito pozitivno značenje – simbolizira vječnost, neprekinuti krug i novi rast unutar toga. Nove prilike, nove dimenzije.

Tako sam ovoga vikenda za svoja vrata napravila vijenac, recimo to tako, nekakvog prijelaznog razdoblja. Nije od zimzelenih biljaka, kakve obično koristimo u božićnima, a nije ni posve proljetni jer priroda je tek započela s buđenjem. No opet sam u samo jednoj šetnji našla dovoljno materijala za posve prirodan vijenac koji će mi krasiti vrata neko naredno vrijeme. Glavna zvijezda ovog vijenca je maslina, a tu su i nekakvi cvjetovi trske koja raste uz rijeku Mirnu te ocvale glave korova koje izgledaju poput velikih čičaka i koji već neko vrijeme uporno istrebljujem, a ovaj put sam njegovo postojanje odlučila okrenuti na pozitivu. 🙂

U Istri su se proteklih dana orezivale masline, pa sam tako, šetajući pored susjedovih maslinika, pokupila sa zemlje ispod maslina nešto orezanih grana. One su baš zahvalne za izradu vijenaca jer su meke i gipke, a lijepe su i kada se osuše. Osim toga, maslina je simbol svega pozitivnog, meni osobno veličanstveni produkt prirode.

Na praznom vijencu od slame počela sam slagati konačni izgled upravo s maslinovim granama.

Cvjetovi trske koje sam spomenula – ne znam jesu li to uopće cvjetovi ili nešto drugo, nalaze se na samom vrhu trske koja raste uz vodu i onako su nježni, vijore na vjetru. Njih sam pošpricala s akrilnim lakom u spreju, kombinirano bijelim i sivim, da dobijem nijansu koju želim, a lak ih, s druge strane, štiti.

I onda – korov. Ovaj me mrcvari već dugo. Ima ga iza kuće, raste neopisivo brzo u visinu i širinu, a kada je biljka svježa ove glavice na granama su čvrste i jako bodljikave. Treba ga baš čupati s korijenom jer ništa drugo ne pomaže. Ostane li u zemlji, u ovo doba godine je suh, baš kao i te glavice na granama koje su pune sjemena. Sjetila sam se da sam nešto dalje od kuće uočila još jedan kojeg nismo uništili, pa sam odrezala nekoliko grana s tim suhim glavicama. Obojala sam ih u svijetloplavu da mom vijencu daju malo kontrastne nijanse, na način da sam ih skoro pa umakala u razrijeđenu boju, pomažući se kistom. Nakon bojanja to mi više nije bio mrski korov, nego super fora materijal za vijenac.

I kad se sve posložilo – ukras za vrata je tu! 🙂