Već neko vrijeme razmišljam kako si moram složiti neki kutak za ispijanje kave na suncu, na terasi ispred ulaznih vrata u kuću. A kada smo selili iz Zagreba u Istru vukli smo sa sobom, među ostalim, i hrpu starog namještaja za restauraciju, s idejom da to pomalo uređujemo s vremenom.
Pa sam tako neki dan, tražeći u spremištu nešto sasvim drugo, uočila ove stolce bez naslona, hoklice, kako ih je moja baka zvala. Potpuno sam i zaboravila da ih imam, ali mi se brzo upalila žaruljica pa sam se dva popodneva za redom primila posla. I sada imam preslatke, superkul stolce za terasu. Sutra se hvatam i izrade malog stolića, ali o tome u nekom budućem tekstu. A sada, evo kako sam starim stolcima dala novi život, pa možda vas ovo potakne da učinite nešto slično.
Dakle, stolci su izgledali ovako. Gospoda u godinama, prljavi, ali još uvijek čvrsti.
Pobrusila sam nogice (radila sam to ručno jer je stari lak već bio skoro sav otpao) i nakon toga ih dobro obrisala, da maknem svu prašinu i prljavštinu. Bojala sam potom drvo akrilnom bojom, sama sam napravila ovu baby blue nijansu koju sam odabrala zbog tkanine koju ću poslije stavljati na sjedalicu. Stavila sam tri sloja boje i na kraju sve polakirala prozirnim akrilnim lakom.
E onda sam razmišljala što sa spužvom koja ide ispod tkanine. Nikakve spužve nisam imala doma, a trebalo bi staviti malo gušću i čvršću, s obzirom da će se na njoj sjediti. Da sam u Zagrebu, zaletjela bih se u neku od brojnih trgovina koje ih prodaju, ali ovdje je to problem, takvih trgovina nema blizu i nastupio je trenutak “snađi se kako znaš”. Pa sam se sjetila da nam je ostalo onog posebnog spužvastog stiropora koji se stavlja ispod laminata, i time sam riješila problem. Odrezala sam za svaki stolac dva komada u veličini sjedalice, spojila ih ljepilom da budu deblji i na kraju ih tako spojene zalijepila za sjedalicu. Voila!
I onda, pričvršćivanje tkanine, odnosno, tapeciranje u kućnoj radinosti. Ova super simpatična točkasta tkanina koju vidite na stolcima zapravo su nekakvi nadstolnjaci kupljeni svojedobno u Lidlu. Uzorak mi je odličan, a tkanina je dovoljno čvrsta. A ujedno koristim nešto što imam kod kuće i što ne moram posebno kupovati. Stolce sam stavila naopačke na tkaninu i odrezala njezin višak da je kasnije lakše pričvrstim.
Krajnja faza – klamanje. Ne treba vam nikakav preskupi alat, ja sam sve odradila električnom klamericom kupljenom svojedobno, također u Lidlu, za nekih stotinjak kuna, koliko se sjećam. Radi super. Kada radite ovaj dio, odnosno klamate tkaninu za dno sjedalice, važno je da je stalno napinjete kako na kraju gore ne bi bilo nabora i neravnina. I tako po redu, stranicu po stranicu sjedalice.
Evo još jednom fotke krajnjeg rezultata. Trošak praktički nikakav jer sam iskoristila ono što svi imamo kod kuće, I stoga – ne kupujte, reciklirajte! 🙂
