Ideja mjeseca

Vilin konjic od kamena kao jedinstven ukras u vašem vrtu

15. svibnja 2019.

Kada oko kuće imate puno teškog, ilovastog tla, praktički je nemoguća misija na takvom tlu uzgojiti on lijepu, gustu travu kao u engleskim vrtovima. Probala sam, i ispalo je katastrofa, busenčići na parove razbroj se, doslovce nije ličilo ni na što. 🙂

Zato sam pribjegla rezervnoj opciji, pa sam odlučila tlo između biljaka koje sadim (jer određene biljke sasvim dobro uspijevaju u takvoj zemlji), kamuflirati na neke zgodne načine da ga se uopće ne vidi. Imam, dakle, jednu kocku između kamenih staza u kojoj je ilovasta zemlja, tamo imam posađenu maslinu, tulipane, zumbule, oleander, čičoke i svašta nešto ( još planiram saditi). Zato sam odlučila napraviti vilin konjica od kamena poslaganog na tlo, a sve uokvireno starim tavelicama (tanke cigle koje su se ovdje u Istri nekad davno koristile za pokrivanje prostora između drvenih krovnih greda).

Prv faza je biranje kamena. Trebaju vam oblici koji će podsjećati na krila, neki blago okrugli kamen koji će biti glava i više manjeg, duguljastog kamenja od kojeg ćete složiti tijelo. Pošto imam gomilu kamena sačuvanog nakon rušenja stare kuće, ovaj dio nije bio problem. No ovo možete napraviti od bilo kakvog kamenja, od oblutaka s plaže, bilo čega što možete pokupiti u prirodi, a da vam odgovara oblikom, to je najvažnije. Kada sam odabrala kamenje i posložila ga u oblik vilin konjica, svaki sam kamen dobro ukopala u zemlju.

Onda sam okolo slagala tavelice, a i njih sam dijelom ukopala u zemlju da budu stabilne i ne miču se. Umjesto tavelica možete koristiti deblje stare cigle, a ako nemate ni toga, možete i okolo poslagati kamenje ili iskombinirati neku mini drvenu ogradicu, od starih grana ili daščica. Kada je okvir bio gotov, na zemlju oko vilin konjica sam posipala ovaj sitni kamen, takozvani tampon, koji mi je ostao od građevinskih radova, i sve sam dobro oprala vodom iz šmrka kako bih uklonila komadiće zemlje.

S obzirom da je donji desni ugao okvira ostao prazan, to mjesto se pokazalo idealnim za posaditi biljčice koje će dalje tu rasti.

I na kraju, bojanje i oslikavanje. Tijelo i glava vilin konjica u nekakvoj svjetlijoj, sivkastoj nijansi, a krila u plavičastim tonovima. Kombinirala sam sprej i akrilne boje i sve na kraju zaštitila prozirnim akrilnim lakom. Kao što vidite, ostatak tla oko okvira od tavelica sam zakamuflirala tako da sam po njemu posula usitnjenu koru drveta koju sam skupila na mjestima gdje smo pilili drva za ogrjev. Kiša me dosta ometala i trebalo mi je nekoliko dana da sve to složim i donesem dovoljno kore, ali isplatilo se, zar ne? 🙂