Želite li fenomenalne slike kojima ćete ukrasiti zid, ili ih darovati nekome na poklon, dobra vijest je da ih možete napraviti sami, tehnikom cijanotipije i s omiljenim biljkama!
Prije nekog vremena moj mi je prijatelj Saša otkrio ovu tehniku. Saša u Grožnjanu ima galeriju Štalla u kojoj se mogu kupiti doista posebne, unikatne cijanotipije, jer vještina o kojoj govorimo ima niz nijansi i mogućnosti s kojima se postižu specijalni efekti. No ja nisam ni blizu Sašinoj razini, pa sam za sada napravila nekoliko slika onom bazičnom metodom, koju može savladati svatko. Generalno, cijanotipija je stara fotografska tehnika u kojoj se kemijskim procesom, uz pomoć sunčeve svjetlosti, na podlozi dobiva fotografija s konturom predmeta, u tonovima poznate cijan plave boje. Pravu pozornost ova tehnika dobila je nakon što ju je za svoju knjigu “Photographs of British Algae: Cyanotype Impressions” 1843. godine koristila botaničarka Anna Atkins, jer je riječ o prvoj fotografski ilustriranoj knjizi na svijetu.
Cijanotipija je kao tehnika specifična – premda ima svoja pravila, krajnji rezultat uvijek je jedinstven i predstavlja svojevrsno iznenađenje koje se otkriva tek na kraju procesa. A da biste napravili atraktivne slike ovom metodom, bit će vam u prvom redu potrebne kemikalije – amonijev željezo citrat i kalijev željezo cijanid. E sad, gdje ih nabaviti. Ono što sigurno znam je da ih ima na E-bayu. Moguće da ih ima i u nekim trgovinama sa slikarskim ili fotografskim priborom, a imate li nekoga tko živi van Hrvatske, moći će kupiti set za cijanotipije i u običnim hobby trgovinama.
Nadalje, trebat će vam slikarski papir za akril, dakle, onaj malo deblji, kojega ćete rezati na željene veličine. Također, potrebna vam je podloga na koju ćete poslije staviti svoje papire (drvena ili željezna), i staklo kojim ćete ih prekriti za izlaganje UV zrakama. I naravno, biljke koje ste ubrali, svježe ili prešane.
Za početak izmiješajte dvije navedene kemikalije, i to u jednakom omjeru. Recimo, uzmite čep od boce, i u neku plastičnu posudicu stavite čep jedne, i čep druge. Dok to radite spustite rolete da nema dnevnog svjetla u prostoriji, a osvijetlite je električnom rasvjetom. Potom kistom nanesite pomiješane kemikalije na papir. Kako biste ubrzali proces sušenja, koristite fen. Potom stavite papire na podlogu (kemikalija će imati ovu žućkasto zelenu nijansu).
Poslažite biljke po želji, prekrijte sve staklom, pričvrstite sa strane kvačicama (pazite da ne dodiruju dio papira gdje je kemikalja jer će ostaviti trag), i iznesite sve van na sunčevu svjetlost. Ovo možete raditi i po oblačnom vremenu, a koliko traje ekspozicija, odnosno, koliko dugo papire trebate držati na svjetlosti, teško je baš precizno reći, ali otprilike 20 minuta po sunčanom danu, malo dulje po oblačnom. Kad kemikalija poprimi sivo-smeđu nijansu znat ćete da je dovoljno.
U međuvremenu pripremite plastičnu kadicu s vodom u koju ćete dodati obični ocat (cca dva dcl octa na nekoliko litara vode). Jer kada svoje cijanotipije izvadite ispod stakla, morat ćete ih isprati i ujedno fiksirati kemikaliju. Ocat je najjeftinija varijanta. Jednostavno ubacite papire u kadicu, i neka vas ne zbuni što su obrisi biljaka žućkasti.
Dok ispirete (dvije tri minute to traje), vidjet ćete kako obrisi biljaka postaju bijeli, a plava nijansa se pojačava.
Nakon ispiranja objesite vaše cijanotipije na sušenje, i obavezno ih pričvrstite drvenom kvačicom, jer će plastične ostaviti trag. Kako se budu sušile, vidjet ćete da plava boja podloge postaje sve tamnija i intenzivnija, a obrisi biljaka sve kontrastniji.
I to je to, preostalo je samo da odaberete odgovarajući okvir i stavite svoje djelo na zid. Inače, cijanotpije se mogu raditi i na tkanini, tonirati kavom ili čajem, i mogu biti takozvane mokre, ali o tome možda neki drugi put.
